U prostorijama NU „Umjetnost bez granica” održano je autorsko veče pisca Božidara Nikolića Čarlija. O tom pjesniku, piscu i sportisti govorili su pisac Šeki Musić i pisac i novinar Jovanka Ljubenko Matunović.
Prisutne je u ime organizatora pozdravila predsjednica NU „Umjetnost bez granica” Vesna Leković.
Predstavljajući autora, Musić je kazao da je knjiga „Besjeda o bitisanju” nastala na Cetinju prije 15 godina.
–Taj period u našim životima nije mali, ali ga različito nosimo kao teret. Bitisanje o kojem u svojoj knjizi govori Čarli nekome je manje komplikovano. Ipak, on je uspio da napravi recept po kome se može u osvajanje života. U knjizi Božidara Nikolića Čarlija moto je „Svom životu i sebi, a ponešto i tebi”. U skladu s tim, i nama je dato da predstavimo Čarlija, rođenog 1959. godine u Peći, stanovnika Bara dugi niz godina. Kako je navedeno u pjesnikovoj biografiji, stvaralaštvom se bavi već 20 godina, piše poeziju i prozu, nekoliko pjesama je objavio u Književno- prosvjetnoj zajednici iz Pljevalja. Ne znajući da ćemo jednom biti u istom okruženju, tada sam se odlučio da ga protežiram, i nije mi žao. Našli smo se u istom duhovnom krugu pod motom „Umjetnost bez granica” – kazao je Musić.
Kratak prikaz Čarlijeve poezije nadahnuto je pročitala novinarka i publicista Jovanka Ljubenko Matunović.
–Kada neko u naslovu naznači filozofski tešku dilemu, onda je sigurno iskustveno zavukao ruke u džepove onog našeg života uvučenog u kraju životarenja, pa ponekad i nerazrešivih dilema, preteških čovjeku i njegovom organskom vijeku. „Besjeda o bitisanju” svakako je data kao izazov rijetkima koji božanskim proviđenjem imaju teži zadatak da svakodnevno odgonetnu tajnu i smisao postojanja. Postojati uz melemnice, obloge poezije, znači prihvatati uzvišeniji i skuplji, ali zato i djelotvorniji recept za boljku duše, njenu zapitanost, dilemu, nepristajanje, u konačnom, i mirenje sa onim što nam je dato na čuvanje i brigu. Brižan nad onima koji još uvijek nisu toliko mudri da spoznaju ovozemaljske tajne, Božidar Nikolić Čarli se opravdano odlučio da u nekim odgonetkama da i sopstveni doprinos. Ja izuzetno poštujem takve ljude. Nimalo ih ne sažalijevam, ali im se beskrajno divim. Uostalom, svima nam pripada u zadatak da čujemo svoje male pipke, ali rijetki uspijevaju da iz dvoboja sa samim sobom izvuku naravoučenija – istakla je Matunovićeva.
Kako je dodala, trajanje čovjekovo zaista je specifično i vrlo delikatno zanimanje, pa zato i pravo na besjede imaju oni među nama koji su prihvatili da sa sporedne i teže strane uđu u vagon koji upravlja nedokučiva sila.
–Zato se Čarli s pravom pita u pjesmi „Željo” da li da životu nanese sramotu ili životom da sruši golgotu. Nije li takva zapitanost svima nama objašnjavanje tajne na sopstveni i uzvišeni potpuno fizički način? Zato pjesnik nije pogriješio u naslovu „Besjede o bitisanju”. On u krojenju stihova ima još mnogo toga da prišiva i tanano skraćuje ili produžava, ali je na dobrom putu, na pravoj stazi, i svjestan svake krivine koja pruža zaplet i izazov, izazvane Čarlijevim duhom. Za razliku od Čarlija, koji je pobjeđivao na internacionalnim sportskim takmičenjima, mene su obično pogađali u onom „između dvije vatre” i davali mi peticu iz fizičkog samo da mi ne uruše status vukovca. On je, pak, superiornije „između dvije vatre” dospio na sam rub i sa tog svog spoznajnog brijega počeo da poručuje stihovima – kazala je Matunovićeva.
Promociju Čarlijeve knjige upotpunili su svojim stihovima Ranko Radović i Miladin Trifović. Stihove su recitovali i Vladimir Cerović Cero i Vasko Janković.D.S.
Bar ga prihvatio kao svog
Čarli je recitovao stihove svojih omiljenih pjesama iz knjige, a među njima i pjesmu o Baru, „gradu ljekovite duše”, u kojem živi 42 godine.
–Bar me je prihvatio kao svoje čeljade, rođeno u Crmnici ili negdje na ovim prostorima – istakao je Čarli.